utorak, veljača 7, 2012
obavjest fanovima grupe Colonia:
- pozivamo vas u petak, 10.02.2012 u Shamballa Club Zagreb na veliki koncert Colonie. Rezervacije i POPIS ZA FREE ULAZ: 099/721-7777.
Obucite bijele majice i zauzime prve redove :) snima se spot za novi single - premijerna izvedba :)) See ya
srijeda, siječanj 18, 2012
Zamilsite ooooogroman lonac i lojtre po kojima se popnete na rub lonca i koje vam maknu kad stanete na rub lonca. Ne znate što je u loncu, ali sada kad ste na ulazu u njega morate uči jer povratka više nema.
Ili zamislite da morate pojesti sendvič a ne znake što je sve u njemu...
Ja nisam protiv ulaska u EU, ali sam protiv da uđemo sada dok još nismo rješili važna pitanja u svojoj državi! Pre rano je. Prvo neka nas upoznaju što će sve sve promjeniti u našim životima prije nego nam daju da biramo.
Jel šta govorim krivo?
Hahaha, najjače mi je kad čujem da če se otvoriti vrata učilištima...kao da samo nas čekaju na tim učilištima i kome je tko stajao na putu da ode do sada ako je imao potrebu za time?
petak, siječanj 13, 2012
Novo leglo na ljeto.
°Pjegava Sanjaska°
Sretna 2012 dragim blogerima koji su me se sjetili. Sa sjetom se sječam blogerskih dana, kava...svega

nedjelja, prosinac 25, 2011

Blagoslovljen Božić svima koji ga slave.
P.S.
prodaja štenaca u tijeku, info >
dalmatinskipas@gmail.com
srijeda, prosinac 7, 2011
nedjelja, prosinac 4, 2011
petak, prosinac 2, 2011
nedjelja, studeni 20, 2011
četvrtak, studeni 17, 2011
ponedjeljak, studeni 14, 2011
Mužjak, 7 mjeseci star,bijeli sa smeđim točkama, cijepljen, mikročipiran, sa rodovnicom, daje se u dobre ruke isključivo ljubitelju pasmine.
Pas mora biti držan u kući, na toplom, kao član obitelji. Prednost Zagreb i okolica. Zabranjena preprodaja.
091 3700939
četvrtak, studeni 10, 2011
petak, listopad 14, 2011

Iz dragog nam Ogulina krenusmo prema Jasenku, planinskom selu iz kojega vode vjerojatno najlijepš planinski putevi. Taj močni Klek, stalno nas gleda i prati...obožavam ga

Tu se pasla jedna moja rodice

pa sam je tila pozdraviti, ali nešto baš nije bila raspoložena:

Odvozih dalje sve dok ne spazih prvu tablu:

TU smo si produžili put za uru u svakom pravcu. Naime, nismo išli do mjesta do kojeg večina ide pa ima 45 minuta do Bijelih Stijena:

Nije da nam je bila namjera al'eto. Nekako mi je to bilo nezamislivo, jer sam se prije 30 godina penjala 4 sata na Bijele Stijene. No dobro, bila sam klinka koja jedva zna čitati i pisati, al ipak, od tada si želim na BIjele Stijene više nego igdje (ne računajući Hawaiie).
Od tuda smo jahali još skoro uru do simpa skloništa i markiranog puta za Bijele:

E, tu počinje ono pravo.

Ovo do tuda je pješadijac po makadamu - totalno nezanimljiv, al što se mora nije teško. Začas se primjeti da hodamo ka stijenama:

Mjestimice moraš razmišlat kam stavit stopalo. Začas se stiže do:

Što god Lukovica predstavljala, poslužila nam je za predah i napajanje

. Nisdmo ni znali koliko smo blizu, no to nam je odao putokaz:

E, kad sam vidla:

plakala sam ko ljuta godina

al to su bile suze radosnice

30 godina živim da ponovno dođem ovamo, 30 godina samo prepričavam o usponu na Bijele Stijene, o spavanju u skloništu...ustvari, sjećanja su mi u izmaglici, to spavanje u skoništu, pucketanje peći na drva, kartanje odraslih do kasno u noć...al samog uspona na stijene se uopće ne sijećam, i to me goni svih tih pustih godina da ponovno ovamo dođem. I evo me:

I šparet i stol su na istom mjestu, samo što ja sad imam dalmatinskog psa, i to trudnog :) :

I iza ugla i dalje stoji Dom Bijele Stijene:

I sada radi

Kapelaši dežuraju, svaka čast. KOnobar nam zmikso čaj od ubranog bilja:

He he, ostali smo živi od njegovih trava :)))) pa krenusmo i na ljepotice:

Moj Pikaču sada je stariji nego što sam ja bila kad sam ovdje bila, a Didi, ona je morala ostati ovdje privezana, jer trudnu je nismo mogli vuči po sajli na vrh:

I hajmo!

Jeij :))))

Ma vidi moga podmlatka, ponos majkin:

I onda pogled:

Jao, Bože fala ti :)))

Pa po sajlici gor, pa po sajlici dol, pa po sajlici gooor i doool...
ponedjeljak, listopad 10, 2011
18.9.2011. krenuli smo iz Zagreba prema Delnicama. Jutarnja kavica u tom malom čarobnom gradiću u srcu Gorskog Kotara osvjestila nas se iz sna dugog toplog ljeta. Naime, kad smo stigli tamo bilo nam je u 9 ujutro prohladno u majicama kratkih rukava, što je ove godine u Zagrebu bilo najnormalnije.
Nakon kavice uputili smo se glavnom ulicom do raskršča za Vojarnu Drgomalj. Ima tabla na stupu:

Kod vojarne je ogroman parking i postoje dva puta dalje, odmah lijevo i skroz desno. Pravi je onaj desno

njime se vozite autom uz vojarnu i po šumi, sve dok sa desne strane ne vidite šumski put. Tu ima proširenje za parking. Nakon nekih 50 - 100 metara počinju planinarske oznake za Veliki Drgomalj:

Put isprva vodi kroz šumu, khm, khm, privatu šumu:

u kojoj masakriraju lokalne životinje po panjevima

:

Malo iza ovog stravičnog mjesta, brali smo lješnjake i ostali živi

, te je put skrenuo jače uzbrdo i lijevo. Da ste na pravom putu znat ćete po markacijama i ostacima starih klupa:

Nakon toga šumski put u nekoliko navrata presjecaju preslatki proplanci:

a iz zadnjeg proplanka počinje dio čudnog drveća. Meni tu drveče nalikuje na okamine zmajeva i raznih mitova:

Dolaskom na proplanak sa kojega se pruža čaroban vidik, znajte da ste stigli na Veliki Drgomalj:

Ovo mjesto je zaista predivno, pogled za pamćenje do kraja života. Vrh je otprilike visok kao i Sljeme.

LIjepo je uređen, kutija sa žigovima i upisnom knjigom, klupica koju je netko nedavno donio...

Tu se da fino i ubiti oko

I tak. Ovo je opet jedan o najljepših vrhova. Morat ću sastaviti sve svoje postove i napraviti knjigu. Ako je mogao Čaplar napisati knjigu sa br+do neistinitih tvrdnji i putokaza, zakaj nebi mogla ja sa točnim podacima

.

U Delnicama smo popili još jednu kaf'cu i kliknuh oproštajnu fotku na kojoj se vidi i Veliki Drgomalj iznad Delnica:

Ono veče brdo naravno

. Krenusmo starom do Zagreba, da kupimo krumpire...
petak, rujan 16, 2011
subota, rujan 10, 2011
utorak, rujan 6, 2011
četvrtak, kolovoz 25, 2011
subota, kolovoz 20, 2011
petak, kolovoz 12, 2011